I najvećem je laiku jasno da je komunikacija među životinjama vrlo suptilna, nedostaje mnogo riječi, ali zato obiluje signalima. Tako je i sa konjima; svaki njihov pokret ima svoju svrhu u njihovoj međusobnoj interakciji. Oni se koriste cijelim svojim tijelom da bi izrazili svoje „mišljenje“; rep, leđa, vrat, glava, noge, a poglavito uši igraju veliku ulogu. Zato, da bismo protumačili ponašanje nekog konja, njegovo trenutno raspoloženje ili stanje, moramo gledati koliko cjelinu, toliko i svaki njezin dio.
Najizraženiji signali nam dolaze ušima konja, one su uvijek u pokretu i nikada ne miruju. U povijesti to je bilo od iznimne važnosti za preživljavanje konja, morali su biti uvijek na oprezu i osluškivati na eventualne pritajene kretnje neprijatelja. Nakon najmanjeg sumnjivog zvuka, koji bi konj smatrao opasnim, jurnuo bi u bijeg za svoj život. Kako su konji plahe životinje, navika osluškivanja je ostala do dana današnjeg. Uši se uvijek u pokretu, vrte se na sve strane i osluškuju.
Prije opisa raznih signala koje konj šalje ušima, počnimo sa kratkim „tehničkim“ detaljem; konjsko uho pokreće 16 mišića i može se rotirati za 180°. To mu pruža zaista veliki raspon smjerova prema kojima može okrenuti uši, osobito ako se sjetimo da je sposoban okretati svako uho neovisno jedno o drugom. Kathiawari pasmina konja svoje uši može pomicati u cijelih 360°.
uši Kathiawari konja
Položaj ušiju se mijenja ovisno o raspoloženju konja. Svaki konj može prepoznati emocionalno stanje drugog konja po tome kako drži i pomiče svoje uši. S obzirom da su konji toliko radoznali i plahi, njihove su uši stalno u pokretu, ali da bismo mi kao promatrači sa strane, mogli znati u kakvom su raspoloženju, trebamo promatrati položaj i signale tek kada konj nije alarmiran ničim iz okoline. Vjerojatno zbog svoje veličine i lake uočljivosti uši čine tako važno sredstvo komunikacije;
U neutralnoj pozi uši su u opuštenom okomitom položaju s otvorima okrenutim prema naprijed ili u stranu. Ova osnovna poza ušiju na najbolji način pokriva cijelu okolinu, a istovremeno ne zahtjeva veliki mišićni napor. Čim konj čuje neki čudni zvuk jedno ili oba uha odmah se okreću u tom smjeru da bi se zvuk podrobnije ispitao. Ako taj zvuk izazove zabrinutost konj okrene glavu ili cijelo tijelo prema izvoru zvuka, uspravlja vrat i glavu i naćuli uši.
Kad uši stoje naćuljeno prema naprijed znači da je konja nešto zainteresiralo, uši se nalaze u toj pozi kad je konj uznemiren, uzbuđen, znatiželjan, a najčešće prilikom međusobnih susreta. U ovom stanju oba su uha fiksirana na izravni podražaj kojemu se posvećuje sva pažnja, ali to obično ne traje predugo. Uši konji drže pri susretu s nečim nepoznatim i zanimljivim, ali i u međusobnom udvaranju, a za pravilno protumačiti signal potrebno je promatrati i ostatak tijela.
Kad su uši konja u vodoravno, a školjke okrenute dolje prema zemlji i uši izgledaju mlohavo, znači da je konj letargičan, umoran, tj. da nije zainteresiran za svijet oko sebe. Konj spušta uši u taj položaj ako osjeti da je slabiji u sučeljavanju s drugim konjem, kobila spušta uši tokom tjeranja kad se približava pastuhu koji je privlači, a istovremeno ga se boji i to pokazuje ušima. Ovako drže uši i bolesni konji koje moče neki bolovi pa to pokazuju na taj način. Neki konji za vrijeme jahanja ovako drže uši, što može značiti da se u potpunosti pokoravaju jahaču ili pak da su u potpunosti nezainteresirani za njega.
Ako su uši sasvim spljoštene i priljubljene uz glavu to je signal agresivnosti, ljutnje ili želje za dominacijom. Taj signal ima najagresivnije značenje još od davnina, divlji konji su se tom pozom služili da bi zaštitili uši od napada protivnika. Kad su uši zabačene prema natrag najmanja je mogućnost da budu ozlijeđene, tijekom evolucije konja ta poza ušiju je postala dio svakodnevnog komuniciranja. Zbog toga se sukobi često rješavaju bez borbe, jer kad se sretnu konji koji su suparnici onaj koji zabaci uši daje do znanja da je agresivan i spreman za borbu drugi konj može reagirat odustajanjem tj. prihvaćanjem počinjenosti ili prijetnjom.
Jako nervozni konji ponekada jako pomiču uši (zajedno sa cijelim tijelom), možemo to nazvati mahanjem ušima koje su jedan čas uspravljene, drugi okrenute prema nazad, pa opet naprijed, sa strane itd. obično oba uha nisu sinkrona, odnosno kreću se u različitom smjeru. Ovakvi pokreti daju na znanje da je konj na rubu živaca i da se već u slijedećoj sekundi može dati u bezglavi bijeg od onoga što ga je ustrašilo.
No, signali ušima nisu ni približno jedini kojima se konji služe, pa da bismo i njih pravilno protumačili – moramo znati i značenje koje konj želi izreći svojim općim držanjem.
Početna stranica 
