prije jahanja

Prije nego počnete učiti jahanje, dobro bi bilo prvo naučiti nešto o konjima. Dobar jahač razumije svog konja, može prepoznati njegove reakcije i prema tome zna se postaviti u određenoj situaciji. Sjetimo se da radimo sa živim bićima i postat će nam jasno da i konj može imati loš dan, svoje strahove, loša iskustva.
Konj međutim ne može biti zloban, pokvaren, ne zna lagati i u principu nikome ne želi zlo. Ako dođemo u priliku da njegovo ponašanje označimo kao zločesto, trebali bismo se prvo zapitati zašto se tako ponaša. Moje je iskustvo pokazalo da «zločesti» konji u pravilu imaju loše iskustvo koje mi označavamo kao loše. Isto iskustvo mi je pokazalo da se takvo ponašanje može promijeniti, ali samo ako imamo dovoljno strpljenja, ljubavi i upornosti dokazati kako su loša iskustva prošlost.

jel tako bilo i kod vas??mislim da ste nešto prije naučili nego sjeli na konja i počeli jahati.

prvi put kada sam sjela na konja ništa nisam znala ni k od konja.. jer me nisu nešto previše zanimali.. a poslije počela sam se raspitivati.....
Također potrebno je prije nego idete u školu jahanja ili na jahanje da se opremeti... i nabavite svu opremu.. normalno ako se mislite aktivno baviti jahanjem.. ;)

slažem se u svemu s vama, mene jako zanimaju prošlosti sve to konja koje poznajem, kako su moji mezimci na ranchu kod istog vlasnika od kad su bili ždrijepci pa do sada uvijek pitam i saznam neke njihove probleme, čega se boje, što ne vole... i to je po meni jako važno... naravno da na početku nisam znala na kakvog konja sjedam... no s vremenom mi je postalo važno kako se to biće osjeća... što voli i što ne... jer TIM i PRIJATELJSTVO između čovjeka i konja nikada neće postajoati ako konj ne stekne povjerenje u čovjeka... a to se može dobiti samo ako jahač razumije konja i njegove potrebe... ako konj nešto ne želi napraviti, ili se boji treba mu pokazati da to nije ništa strašno, možda ne uspije od prve ali uvijek postoje načini... ja osobno bi sve napravila za konje :flower: i mislim da se ako se sa konjem radi, sve može uspjeti...

Ja sam juce uzeo par jabuka i sjeo u ispust gdje smo pustili jednog mladog konja.

Na pocetku nije ni htio da dodje,trckarao je ispustom i malo pasao travu.To je trajalo jedno pola sata,zatiam me je primjetio i stao na par koraka od mene i osluskivao..........pa je lagaaaaaaano dosao do mene,i trazio jabuku.Nijesam mu je dao vec sam otisao u drugi kraj ispusta kao ono fora da sam ljut na njega i ne obracam paznju.Sjeo sam i okrenuo mu ledja.Opet je dosao do mene i malo me gurao njuskom :) dao sam mu parce jabuke i opet otisao u drugi kraj..i tako 5 ili 6 puta.To je bila ono kao igrica....... i i meni je prijalo....

Komuniciramo pravoooo :)

Takve igrice su vrlo korisne mada nam se ne cine bitne,ali jesu.
Nesto slicno sam radila sa svojim Indianom,sada hoda uz mene ko pas,napr. kad ga vodim u ispust iz stale ne jurca ko ostali nego ide uz mene i to bez povodnika

da i Diči isto zamnom ide ko pas... bez povodca bvez ičega mogli bismo ic nekamo.. ona bi samo zamnom hodala..